JEŽIĆ JE TUŽAN JER NIJE POBIJEDIO U IGRI

Osnovni su razlozi za osjećaj tuge gubitak ili odvojenost od dragocjena predmeta ili osobe. No i sama mogućnost gubitka može izazvati osjećaj tuge. Bez obzira na to je li se gubitak stvarno dogodio ili dijete samo misli da bi se mogao dogoditi, emocionalna potreba koja se javlja „iza” osjećaja tuge jest potreba za podrškom, utjehom te nadoknada izgubljenoga, i to na način na koji je to moguće.

Nitko ne voli gubiti, ni odrasli ni djeca. Tada je normalno osjetiti tugu ili frustraciju, a intenzitet može varirati ovisno o tome koliko nam je nešto bilo važno, o temperamentu osobe te o perfekcionizmu. Neka djeca doživljavaju vrlo intenzivne emocije kada izgube u nekoj igri. Javlja se strah zbog ideje da će možda osjetiti tu neugodnu emociju (tugu), koja tada može biti pojačana i drugim neugodnim osjećajima, poput osjećaja srama, krivnje, razočaranja… Upravo zbog toga djeci treba pomoć da se nose s osjećajem tuge koji im se javlja nakon gubitka u igri.

"Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri" spada u tzv. terapeutske priče.