KAD JE LJUTA B,VJEVERICA NE SLUŠA

Ljutnja, uz strah i tugu, pripada skupini osnovnih osjećaja kod male djece. Ona je vrlo snažna emocija koja pokreće tijelo i izaziva fiziološke reakcije. Mala djeca ne znaju često kako se snositi s tim osjećajem koji ih preplavljuje, pa trebaju pomoć odraslih da nauče na prihvatljiv način iskazati svoju ljutnju. Naime, svako neželjeno ponašanje kod djeteta, uzrok ima u nekoj emociji. Stoga je veliki izazov za roditelja, u odgoju djece prepoznati događaje i okolnosti koje su u djetetu uzrokovali ljutnju, a potom i loše ponašanje.

Vjeverica u slikovnici svoju ljutnju izražava ignoriranjem i kršenjem postavljenih granica, odnosno neposluhom. Naime, djeca svakodnevno čuju jako velik broj uputa i zabrana i nije neobično da se izgube u velikoj količini pravila. Stoga više ne znaju što je jako važno i čega se trebaju pridržavati, a što im je rečeno tek „usput”. Što su djeca manja, to im je teže zapamtiti i pridržavati se svih uputa i zahtjeva koje dobivaju iz okoline. Zato ne čudi da ih stalne opomene ljute što iskazuju tako da ne slušaju roditelje.

Kad je ljuta vjeverica ne sluša spada u tzv. terapeutske priče.